Istraživanje EU
Pod pritiskom saveznika Pašić je poklekao i Srbija je odustala od napada na Bugarsku. Neki strani posmatrači i akteri tog vremena su krajem oktobra 1915. godine procenjivali da srpska preventivna ofanziva na Bugarsku možda i ne bi ugrozila samu Sofiju, “…ali bi sprečila napad Bugara, opkoljavanje sa juga i možda očuvala saobraćajnu vezu Srbije sa Solunom” (fr. pukovnik P.Furnije); fr. poslanih u Londonu P. Kamboi će srpskom poslaniku M. Boškoviću reći da je Srbija ipak trebalo da napadne Bugarsku čim je ova započela mobilizaciju. Na kraju 1915. godine i sam Lojd Džordž, kao i general Žofr su priznali da je glavni uzrok propasti Srbije bilo to što joj saveznici nisu došli u pomoć.
Gledajući iz pozicije istoričara, M. Ković ocenjuje da je u činjeničnom smislu savremenik našeg doba, istoričar Gordon-Smit u pravu kada zaključuje da su Saveznici Srbima “vezali i ruke i noge”, da su ih potom “prepustili užasima invazije i okupacije”, kao i da je slom Srbije 1915. bio “plod neverovatnih grešaka savezničke diplomatije”.
Napad Nemaca i Austrougara na Srbiju otpočeo je 5. oktobra 1915. Bugarski napad, međutim, nije otpočeo 11. oktobra kako su se centralne sile dogovorile, nego tek u noći između 13. i 14. oktobra 1915. godine. Bugari su hteli da budu sigurni da su Centralne sile prešle Dunav i Savu i pomerile front u dubinu srpske teritorije.
Samoproklamovana bugarska neutralnost s početka 1. Svetskog rata je tokom 1915. godine polako kopnila, a tajnom konvencijom Bugarska se 6. septembra 1915. godine priklonila Centralnim silama; od njih je više dobijala nego od Antante. Po konvenciji, Bugarska će odmah dobiti ceo srpski deo Makedonije, kao i veliki deo centralne Srbije. Sile Antante su Bugarima nudile da će rešenje „bugaskog pitanja“ biti ostvareno ustupanjem teritorije Makedonije od strane Srbije. U tom pravcu posebno jak pritisak na Pašića vršila je Rusija.
Operacije sila Antante protiv Osmanskog carstva tokom zauzimanjaa Dardanela i borbi na Galipolju rezultirale su strahovitim porazom sila Antante. U galipoljskoj operaciji učestvovalo je više od 550.000 vojnika Antante, a stradalo ih je 220.000. Ovaj poraz je dopunjen i diplomatskim porazom. Osmansko carstvo je 2. avgusta 1914. godine sklopilo tajni sporazum sa Nemačkom jer je bilo primorano da se prikloni jednoj od vodećih sila i zaštiti od mogućig vojnih napada. Sklonost Nemačkoj dobrim delom bio je rezultat ugnjetavačke privredne prevlasti Francuske i Velike Britanije.
Glasovi predsednika Francuske Poenkarea, premijera Vivijanija, ministra Brijana, ili generala F. D`Eperea, ili britanskog ministra Lojd Džordža bili su slabiji od glasova fr. generala Žofra i Frenča u savezničkoj vrhovnoj komandi i britanskih ministara Kičinera i Čerčila, na primer. Ovi drugi nisu pridavali značaj ratu Srbije protiv Centralnih sila na jugoistoku Evrope, nego su primat u planovimu sila Antante dali britanskoj ideji o napadu na Osmansko carstvo krajem 1914. i tokom 1915. godine. Ulazak Turske u rat na strani Centralnih sila oktobra 1914. godine, odn. mogućnost povezivanja Turske sa Centralnim silama preko Bugarske bitno je uticala da V.Britanija kao prioritet nametne rat protiv Turske, a ne pomoć Srbiji u ratu protiv Centralnlih sila.
Strateško opredeljenje da rat bude odlučen pobedom na zapadu Evrope zastupali su uticajni Nemci: načelnik generalštaba fon Falkenhajn, ali i Francuzi: načelnik generalštaba maršal Žofr, npr. Suprotno njima drugi Nemci: generali Hindenburg i Ludendorf, plus načelnik generalštaba Austrije fon Hecendorf zastupali su tezu da bi pobeda na istoku nad Rusijom istovremeno rešila i rat i srpsko pitanje na jugoistočnom frontu.
U te dve nedelje, između početka bugarske mobilizlacije i napada Nemaca i Austrougara, na Srbiju su se obrušili strahoviti pritisci saveznika, pa i Rusije, da ne krene u preventivni napad na Bugarsku. Istovremeno unutrašnji sporovi srpskog generalštaba sa vladom (Pašić) o tome da li preventivno napasti Bugarsku zaoštreni su do usijanja.
Ranije, tokom 1914. i 1915. godine između vojnog i civilnog rukovodstva Srbije nije bilo tako dramatičnih sporova kao ovih po pitanju preventivnog udara na Bugarsku. Do tada Srbija se oslanjala na saveznike, ali i složno branila od njihovog pritiska (od svih: Rusije, Francuske, V. Britanije) da se u cilju pristupanja Bugarske silama Antante Bugarskoj ustupi Makedonija. Takođe, Srbija se složno branila i od zahteva saveznika da u leto 1915. godine neoporavljena i neopremljena srpska vojska pređe Savu i Dunav i krene u vojni pohod ka Ljubljani. Ovo posebno stoga što su Srbi znali da će Bugarska iskoristi ovu priliku za napad na Srbiju, kao i zbog neuspeha takvog pohoda u septembru 1914. (Leget, Srem).
Srbija na frontu prema Bugarskoj
Bugarska na frontu prema Srbiji
≈ 10.000 – 20.000 (do mob.) ≈ 300.000 (posle mob.) (ChatGPT)
≈ 212.000 (posle mob.) (M.Ković, 2019)
Moral – Srbija: Uprkos iscrpljenosti, teškim uslovima i ogromnim izazovima, moral vojske i naroda je bio izuzetno visok zbog jakog patriotizma i poverenja u vođe.
Moral – Centralne sile: Austrijska vojska je već 1914. imala značajne gubitke. Veća nemačka podrška i novi ofanzivni planovi su podigli moral. Nemački vojnik je visoko disciplinovan i motivisan snažnim osećajem dužnosti i vere u pobedu. U nadi da će vratiti teritorije izgubljene u balkanskom ratu, bugarskog vojnika vodi patriotski duh i želja za osvetom.
Strategija – Srbija: Strategija srpske vojske je fokusirana na odlučan otpor i taktičko povlačenje; prednost u poznavanju terena, ali snage razvučene i ranjive. Nakon ogromnog pritiska sa više frontova, strateško povlačenje.
Strategija – Centralne sile: Za Nemačku je Srbija važan strateški cilj koji joj omogućava povezivanje sa Turskom saveznicom. Glavni napad Nemačke i austrougarske iz pravca Srema i Banata. Glavni udar sa bugarske strane na istoku usmeren na Vardarsku dolinu i Niš, što onemogućava povlačenje srpske vojske ka Solunu.
Srbija : Austrougarska – Nemačka – Bugarska
Srbija ≈ 400.000 Centralne sile ≈ 8000.000 (ChatGPT)
Srbija ≈ 3000.000 Centralne sile ≈ 500.000 (M.Ković, 2019)
Oprema i naoružanje
Srbija: Oskudna; sistemski nedostatak municije; artiljerija u velikoj meri zaostajala u pogledu broja oruđa i tehnologije.
Centralne sile: Širok spektar savremene vojne tehnike, daleko ispred onoga čime je raspolagala srpska vojska, uključujući optičke nišane, telemetre i moderne sisteme za upravljanje vatrom. Bugarske trupe relativno dobro opremljene uglavnom nemačkim i austrougarskim topovima i haubicama.